Dominantni nonakord (9) – građa, zvuk i primjena na gitari

Dominantni nonakord, koji se najčešće označava brojem 9, nastaje proširivanjem dominantnog septakorda dodavanjem velike none. To je harmonijski bogat akord koji zadržava karakterističnu napetost dominantnog septakorda, ali dodatni ton daje mu širu i izražajniju zvučnu boju.

Dominantni nonakordi često se koriste u bluesu, jazzu, funku, soulu, R&B-u i drugim stilovima u kojima prošireni akordi imaju važnu ulogu.

Primjeri oznaka su:

A9, H9, C9, D9, E9, F9 i G9

Kako se gradi dominantni nonakord?

Dominantni septakord ima formulu:

1 – 3 – 5 – ♭7

Dodavanjem velike none dobijamo:

1 – 3 – 5 – ♭7 – 9

Dominantni nonakord zato sadrži:

osnovni ton – prima

veliku tercu

čistu kvintu

malu septimu

veliku nonu

Na primjer, C7 se sastoji od:

C – E – G – B♭

Dodavanjem velike none, tona D, dobijamo:

C – E – G – B♭ – D

To je C9.

Šta je nona?

Nona je interval koji se nalazi za jedan stepen iznad oktave.

Ako brojimo stepene od osnovnog tona:

1 – 2 – 3 – 4 – 5 – 6 – 7 – 8 – 9

osmi stepen predstavlja oktavu osnovnog tona, dok je deveti stepen isti tonski razred kao sekunda, ali smješten oktavu više.

Zato su:

C → D = velika sekunda
C → D u sljedećoj oktavi = velika nona

U harmonijskoj oznaci 9 koristi se zato što je nona proširenje septakorda iznad oktave.

A9 – primjer dominantnog nonakorda

A9 se sastoji od tonova:

A – C♯ – E – G – H

To su:

A – osnovni ton
C♯ – velika terca
E – čista kvinta
G – mala septima
H – velika nona

 

U odnosu na A7:

A7: A – C♯ – E – G
A9: A – C♯ – E – G – H

A9 zadržava osnovnu strukturu dominantnog septakorda, ali dodana nona proširuje njegov zvuk.

D9 – još jedan primjer

D7 se sastoji od:

D – F♯ – A – C

Dodavanjem velike none, tona E, nastaje:

D – F♯ – A – C – E

To je D9.

 

E9

E7 sadrži:

E – G♯ – H – D

Dodavanjem velike none, tona F♯, dobijamo:

E – G♯ – H – D – F♯

To je E9.

 

Razlika između E7 i E9

Dominantni septakord ima formulu:

1 – 3 – 5 – ♭7

Dominantni nonakord ima:

1 – 3 – 5 – ♭7 – 9

Na primjer:

E7: E – G♯ – H – D
E9: E – G♯ – H – D – F♯

E9 sadrži sve osnovne elemente E7, uz dodatnu veliku nonu F♯.

Zbog toga E9 i dalje ima dominantni karakter. Velika terca i mala septima ostaju ključni tonovi njegove strukture, dok nona dodaje novu harmonijsku boju.

Važno: akord 9 nije isto što i add9

Oznake 9 i add9 predstavljaju različite akorde.

Dominantni nonakord:

C9 = C – E – G – B♭ – D

ima formulu:

1 – 3 – 5 – ♭7 – 9

Akord s dodanom nonom:

Cadd9 = C – E – G – D

ima formulu:

1 – 3 – 5 – 9

Ključna razlika je septima.

C9 sadrži malu septimu B♭.
Cadd9 nema septimu.

Zato se oznaka C9 ne smije koristiti kao skraćeni naziv za Cadd9. Prisustvo male septime daje C9 njegov dominantni karakter.

Zašto se u oznaci koristi 9, a ne 2?

Iako su druga i deveta stepenica isti tonski razred u različitim oktavama, oznaka 9 pokazuje da govorimo o proširenju septakorda.

Osnovna logika slaganja proširenih akorda ide po tercama:

1 – 3 – 5 – 7 – 9 – 11 – 13

Zbog toga nakon septime dolazi nona, zatim undecima i tercdecima.

U konkretnom gitarskom hvatu nona ne mora uvijek fizički biti iznad svih ostalih tonova. Raspored tonova može se mijenjati, ali naziv akorda i dalje proizlazi iz njegove harmonijske strukture.

Tritonus i dominantni karakter

Kao i dominantni septakord, dominantni nonakord sadrži veliku tercu i malu septimu.

Na primjer, u G9 imamo:

G – H – D – F – A

Tonovi:

H i F

formiraju tritonus.

Zbog toga G9 zadržava snažnu dominantnu funkciju i može se razriješiti prema C:

G9 → C

ili prema proširenom obliku tonike:

G9 → Cmaj7

Dodana nona A mijenja boju akorda, ali ne uklanja osnovnu dominantnu napetost koju stvaraju H i F.

Dominantni nonakord u bluesu

Dominantni nonakordi veoma su česti u bluesu.

Umjesto osnovne progresije:

A7 – D7 – E7

mogu se koristiti:

A9 – D9 – E9

Moguće je i kombinovati septakorde i nonakorde:

A7 – D9 – E9

Na taj način osnovna harmonijska funkcija ostaje slična, ali zvuk postaje bogatiji.

Posebno su česti pomični oblici dominantnih nonakorda koji se mogu premještati duž vrata gitare.

Dominantni nonakord u funku

Akord 9 ima posebno važnu ulogu u funk muzici.

Umjesto sviranja svih šest žica, često se koriste kompaktniji oblici na nekoliko susjednih žica. Takvi hvatovi pogodni su za kratke, ritmički precizne udarce.

U ovom kontekstu posebno su važni:

velika terca

mala septima

nona

Kvinta se u praktičnim voicingima često može izostaviti bez gubitka osnovnog karaktera akorda.

Zbog toga gitarski hvat dominantnog nonakorda ne mora uvijek sadržavati svih pet različitih tonova.

Moraju li svi tonovi biti odsvirani?

Teorijska struktura dominantnog nonakorda je:

1 – 3 – 5 – ♭7 – 9

Međutim, gitara ima samo šest žica, a praktični raspored tonova često zahtijeva prilagođavanje.

Zbog toga se u pojedinim voicingima može izostaviti manje važan ton, najčešće čista kvinta.

Na primjer, za dominantni karakter posebno su važni:

3 – ♭7

dok:

9

daje akordu karakterističnu proširenu boju.

Osnovni ton također može biti prepušten bas gitari ili drugom instrumentu, posebno u grupnom sviranju.

Primjena na gitari

Dominantni nonakordi na gitari često se sviraju kao zatvoreni, pomični oblici.

To omogućava da se isti oblik pomjera duž vrata i koristi za različite osnovne tonove.

Različiti hvatovi istog akorda mogu imati različit raspored tonova. Neki zvuče punije i pogodniji su za samostalnu gitaru, dok su drugi kompaktniji i bolje funkcionišu u bendu.

Zbog toga u Biblioteci akorda isti dominantni nonakord može biti prikazan u različitim pozicijama na vratu gitare.

Oznake dominantnih nonakorda

Najčešće oznake su:

A9, H9, C9, D9, E9, F9, G9

Broj 9 bez dodatne oznake podrazumijeva strukturu dominantnog nonakorda:

1 – 3 – 5 – ♭7 – 9

Važno je razlikovati:

C9: 1 – 3 – 5 – ♭7 – 9
Cm9: 1 – ♭3 – 5 – ♭7 – 9
Cmaj9: 1 – 3 – 5 – 7 – 9
Cadd9: 1 – 3 – 5 – 9

Svi sadrže nonu, ali imaju različitu osnovnu harmonijsku strukturu.

Zaključak

Dominantni nonakord nastaje proširivanjem dominantnog septakorda dodavanjem velike none.

Njegova intervalna formula je:

1 – 3 – 5 – ♭7 – 9

Zadržava dominantnu napetost koju stvaraju velika terca i mala septima, dok nona dodaje bogatiju harmonijsku boju.

Posebno je važno razlikovati 9 od add9: dominantni nonakord sadrži malu septimu, dok add9 akord nema septimu.

Dominantni nonakordi imaju važnu ulogu u bluesu, jazzu i funku, a na gitari su posebno praktični njihovi pomični i kompaktniji oblici.