Dominantni septakord sa sniženom kvintom (7♭5) – građa, zvuk i primjena na gitari
Kategorija
Akord 7♭5 je dominantni septakord kod kojeg je čista kvinta snižena za jedan polustepen. Zadržava veliku tercu i malu septimu karakteristične za dominantni septakord, ali snižena kvinta daje mu dodatnu napetost i izmijenjenu harmonijsku boju.
Ovaj akord pripada grupi alterovanih dominantnih akorda, jer je jedan od osnovnih tonova dominantnog septakorda – kvinta – hromatski izmijenjen.
Njegova intervalna formula je:
1 – 3 – ♭5 – ♭7
Akordi 7♭5 koriste se kada se želi pojačati napetost dominantne harmonije, stvoriti hromatsko kretanje između glasova ili dobiti izraženiji prijelaz prema sljedećem akordu.
Primjeri oznaka su:
A7♭5, H7♭5, C7♭5, D7♭5, E7♭5, F7♭5 i G7♭5
Kako se gradi 7♭5 akord?
Obični dominantni septakord ima formulu:
1 – 3 – 5 – ♭7
Ako čistu kvintu snizimo za jedan polustepen:
5 → ♭5
dobijamo:
1 – 3 – ♭5 – ♭7
Na primjer, C7 sastoji se od:
C – E – G – B♭
Ako kvintu G snizimo u G♭, dobijamo:
C – E – G♭ – B♭
To je C7♭5.
Akord zato sadrži:
osnovni ton – prima
veliku tercu
umanjenu kvintu
malu septimu
C7♭5 – primjer dominantnog septakorda sa sniženom kvintom
C7♭5 sastoji se od tonova:
C – E – G♭ – B♭
To su:
C – osnovni ton
E – velika terca
G♭ – umanjena kvinta
B♭ – mala septima
U odnosu na C7:
C7: C – E – G – B♭
C7♭5: C – E – G♭ – B♭
Promijenjen je samo jedan ton:
G → G♭
Ipak, snižavanje kvinte značajno mijenja zvučnu boju akorda.
A7♭5 – još jedan primjer
A7 sastoji se od:
A – C♯ – E – G
Snižavanjem kvinte E u E♭ dobijamo:
A – C♯ – E♭ – G
To je A7♭5.
E7♭5
E7 sadrži:
E – G♯ – H – D
Snižavanjem kvinte H u B♭, odnosno teorijski pravilnije H♭, dobijamo:
E – G♯ – H♭ – D
To je E7♭5.
Na gitari H♭ zvuči na istoj tonskoj visini kao B♭ u međunarodnom sistemu, odnosno kao ton koji je jedan polustepen niži od H. Teorijski naziv H♭ pokazuje da je riječ o sniženoj kvinti osnovnog tona E.
Šta znači oznaka ♭5?
Oznaka:
♭5
znači da je čista kvinta snižena za jedan polustepen.
Na primjer, u C akordu:
C → G
je čista kvinta.
Ako G snizimo:
G → G♭
dobijamo umanjenu kvintu.
Zato:
C7: C – E – G – B♭
postaje:
C7♭5: C – E – G♭ – B♭
Oznaka 7♭5 zato se može čitati kao:
dominantni septakord sa sniženom kvintom.
Zašto 7♭5 i dalje ima dominantni karakter?
Kod običnog dominantnog septakorda posebno su važni:
3 – velika terca
i:
♭7 – mala septima
Na primjer, C7 sadrži:
E – veliku tercu
B♭ – malu septimu
Ti tonovi ostaju prisutni i u C7♭5.
Zato promjena:
5 → ♭5
ne uklanja osnovnu dominantnu strukturu.
Akord i dalje sadrži:
1 – 3 – ♭7
dok izmijenjena kvinta dodaje novu napetost.
Razlika između 7 i 7♭5
Obični dominantni septakord:
C7 = C – E – G – B♭
Formula:
1 – 3 – 5 – ♭7
Dominantni septakord sa sniženom kvintom:
C7♭5 = C – E – G♭ – B♭
Formula:
1 – 3 – ♭5 – ♭7
Razlika je samo u kvinti:
C7 ima čistu kvintu
C7♭5 ima umanjenu kvintu
Velika terca i mala septima ostaju iste.
Najvažnija razlika između 7♭5 i m7♭5
Ove dvije oznake mogu izgledati slično, ali predstavljaju različite akorde.
C7♭5:
C – E – G♭ – B♭
Formula:
1 – 3 – ♭5 – ♭7
Cm7♭5:
C – E♭ – G♭ – B♭
Formula:
1 – ♭3 – ♭5 – ♭7
Razlika je u terci:
C7♭5 ima veliku tercu E
Cm7♭5 ima malu tercu E♭
Zbog toga C7♭5 ima alterovani dominantni karakter, dok je Cm7♭5 poluumanjeni septakord.
Samo jedan polustepen razlike potpuno mijenja vrstu i harmonijsku funkciju akorda.
Razlika između 7♭5 i dim akorda
Umanjeni trozvuk ima formulu:
1 – ♭3 – ♭5
Na primjer:
Cdim: C – E♭ – G♭
Akord 7♭5 ima:
1 – 3 – ♭5 – ♭7
Na primjer:
C7♭5: C – E – G♭ – B♭
Iako oba sadrže sniženu kvintu, njihove strukture značajno se razlikuju.
Cdim ima malu tercu.
C7♭5 ima veliku tercu i malu septimu.
Zato prisustvo ♭5 samo po sebi ne znači da je akord umanjen.
Razlika između 7♭5, m7♭5 i dim7
Ove tri strukture posebno je korisno uporediti:
C7♭5:
1 – 3 – ♭5 – ♭7
Cm7♭5:
1 – ♭3 – ♭5 – ♭7
Cdim7:
1 – ♭3 – ♭5 – ♭♭7
Sve tri sadrže:
♭5
ali se razlikuju u terci i septimi.
Zbog toga imaju različit zvuk i različite harmonijske funkcije.
Dva tritonusa u akordu 7♭5
Jedna od zanimljivih osobina akorda 7♭5 jeste mogućnost postojanja dva tritonusa.
Pogledajmo C7♭5:
C – E – G♭ – B♭
Između:
C – G♭
nalazi se tritonus.
Također, između:
E – B♭
nalazi se tritonus.
Zato C7♭5 sadrži dvije izrazito napete intervalske veze.
To je jedan od razloga zbog kojih ovaj akord ima snažan, nestabilan i karakterističan zvuk.
Simetrična struktura tritonusa
Ako pogledamo C7♭5:
C – E – G♭ – B♭
i G♭7♭5:
G♭ – B♭ – C – E
vidimo da oba akorda, enharmonijski posmatrano, mogu sadržavati isti skup tonskih visina.
Zbog toga 7♭5 ima zanimljivu simetriju povezanu s tritonusom.
Isti zvučni skup može se, zavisno od harmonijskog konteksta, tumačiti iz dva osnovna tona udaljena za tritonus.
Ovo svojstvo povezano je s mogućnošću tritonske zamjene u dominantnoj harmoniji.
Veza s tritonskom zamjenom
U tonalitetu C-dur dominantni akord je:
G7
Tonovi su:
G – H – D – F
Njegova najvažnija napetost nalazi se između:
H – F
odnosno u tritonusu između terce i male septime.
Dominantni akord udaljen za tritonus od G je D♭7.
D♭7 sadrži enharmonijski isti ključni tritonus:
F – C♭
pri čemu C♭ zvuči kao H.
Zbog zajedničkog tritonusa jedan dominantni akord može u određenim harmonijskim situacijama zamijeniti drugi.
Akord 7♭5 dodatno naglašava ovu simetričnu i hromatsku stranu dominantne harmonije.
7♭5 kao dominantni akord
Akord 7♭5 često se koristi tamo gdje bi se mogao pojaviti obični dominantni 7, ali se želi veća napetost.
Na primjer:
G7♭5 → C
G7♭5 teorijski sadrži:
G – H – D♭ – F
U odnosu na obični G7:
G – H – D – F
kvinta D snižena je u D♭.
Akord i dalje zadržava:
H – veliku tercu
F – malu septimu
koje određuju njegov dominantni karakter.
Hromatsko vođenje glasova
Izmijenjena kvinta često omogućava glatko hromatsko kretanje prema tonu sljedećeg akorda.
Na primjer:
G7♭5 → C
ton D♭ može se kretati prema:
C
dok:
H → C
Tako dva tona prilaze osnovnom tonu C s različitih strana:
H → C
D♭ → C
Ovakvo vođenje glasova može stvoriti veoma snažan osjećaj razrješenja.
7♭5 kao prolazna harmonija
Akord 7♭5 može se koristiti i između drugih harmonija kada se želi naglasiti hromatsko kretanje.
Na primjer:
C – A7♭5 – Dm
A7♭5 može imati dominantnu funkciju prema Dm.
Tonovi A7♭5 su:
A – C♯ – E♭ – G
Prema Dm:
D – F – A
mogu se ostvariti mala i hromatska pomjeranja glasova koja stvaraju snažan osjećaj kretanja prema Dm.
Kako zvuči 7♭5 akord?
Akord 7♭5 često se opisuje kao:
napet
nestabilan
oštar
sofisticiran
hromatski
neizvjestan
U poređenju s običnim dominantnim 7 akordom ima izraženiju napetost zbog snižene kvinte.
Ipak, njegov zvuk u velikoj mjeri zavisi od voicinga. Ako su tritonusi raspoređeni u različitim registrima, akord može zvučati otvorenije nego kada su svi tonovi smješteni blizu jedan drugom.
Primjena na gitari
Akord 7♭5 sadrži četiri različita tona:
1 – 3 – ♭5 – ♭7
Za njegov karakter posebno su važni:
3 – velika terca koja zadržava dominantni karakter
♭5 – izmijenjena kvinta
♭7 – mala septima
Na gitari se može koristiti u različitim zatvorenim i pomičnim oblicima.
Zbog napete strukture često nije potrebno udvostručavati mnogo tonova. Kompaktni voicingi sa četiri tona mogu vrlo jasno prenijeti njegov karakter.
Oznake dominantnog septakorda sa sniženom kvintom
Najčešća oznaka je:
C7♭5
U tekstualnim sistemima koji ne podržavaju simbol ♭ može se zapisati:
C7b5
Obje oznake predstavljaju:
1 – 3 – ♭5 – ♭7
Važno je razlikovati:
C7: 1 – 3 – 5 – ♭7
C7♭5: 1 – 3 – ♭5 – ♭7
Cm7♭5: 1 – ♭3 – ♭5 – ♭7
Cdim: 1 – ♭3 – ♭5
Cdim7: 1 – ♭3 – ♭5 – ♭♭7
Zaključak
Akord 7♭5 nastaje snižavanjem kvinte dominantnog septakorda za jedan polustepen.
Njegova intervalna formula je:
1 – 3 – ♭5 – ♭7
Velika terca i mala septima zadržavaju dominantni karakter, dok snižena kvinta dodaje novu napetost i izmijenjenu harmonijsku boju.
Posebno je važno razlikovati 7♭5 od m7♭5:
7♭5 ima veliku tercu
m7♭5 ima malu tercu
Iako oba akorda sadrže sniženu kvintu i malu septimu, pripadaju različitim harmonijskim strukturama.
Akord 7♭5 posebno je zanimljiv zbog dva tritonusa i simetrične veze s dominantnim akordom čiji je osnovni ton udaljen za tritonus.