Dominantni septakord sa povišenom kvintom (7♯5) – građa, zvuk i primjena na gitari

Akord 7♯5 je dominantni septakord kod kojeg je čista kvinta povišena za jedan polustepen. Zadržava veliku tercu i malu septimu karakteristične za dominantni septakord, dok povišena kvinta daje akordu dodatnu napetost i prepoznatljivu povećanu zvučnu boju.

Ovaj akord pripada grupi alterovanih dominantnih akorda, jer je jedan od osnovnih tonova dominantnog septakorda – kvinta – hromatski izmijenjen.

Njegova intervalna formula je:

1 – 3 – ♯5 – ♭7

Akord 7♯5 možemo posmatrati i kao povećani trozvuk kojem je dodana mala septima.

Primjeri oznaka su:

A7♯5, H7♯5, C7♯5, D7♯5, E7♯5, F7♯5 i G7♯5

Često se može susresti i oznaka:

C7+5

Kako se gradi 7♯5 akord?

Obični dominantni septakord ima formulu:

1 – 3 – 5 – ♭7

Ako čistu kvintu povisimo za jedan polustepen:

5 → ♯5

dobijamo:

1 – 3 – ♯5 – ♭7

Na primjer, C7 sastoji se od:

C – E – G – B♭

Ako kvintu G povisimo u G♯, dobijamo:

C – E – G♯ – B♭

To je C7♯5.

Akord zato sadrži:

osnovni ton – prima

veliku tercu

povećanu kvintu

malu septimu

C7♯5 – primjer dominantnog septakorda sa povišenom kvintom

C7♯5 sastoji se od tonova:

C – E – G♯ – B♭

To su:

C – osnovni ton
E – velika terca
G♯ – povećana kvinta
B♭ – mala septima

 

U odnosu na C7:

C7: C – E – G – B♭
C7♯5: C – E – G♯ – B♭

Promijenjen je samo jedan ton:

G → G♯

Povišena kvinta značajno mijenja karakter dominantnog septakorda.

A7♯5 – još jedan primjer

A7 sastoji se od:

A – C♯ – E – G

Povišavanjem kvinte E u E♯ dobijamo:

A – C♯ – E♯ – G

To je A7♯5.

 

Na gitari E♯ zvuči na istoj tonskoj visini kao F, ali teorijski se zapisuje kao E♯ jer predstavlja povećanu kvintu u odnosu na A.

E7♯5

E7 sadrži:

E – G♯ – H – D

Povišavanjem kvinte H u H♯ dobijamo:

E – G♯ – H♯ – D

To je E7♯5.

 

H♯ na instrumentu zvuči kao C, ali njegova funkcija u akordu je povećana kvinta.

Šta znači oznaka ♯5?

Oznaka:

♯5

znači da je čista kvinta povišena za jedan polustepen.

Na primjer, u C akordu:

C → G

je čista kvinta.

Ako G povisimo:

G → G♯

dobijamo povećanu kvintu.

Zato:

C7: C – E – G – B♭

postaje:

C7♯5: C – E – G♯ – B♭

Oznaka 7♯5 zato se može čitati kao:

dominantni septakord sa povišenom kvintom.

Veza između aug i 7♯5 akorda

Povećani trozvuk ima formulu:

1 – 3 – ♯5

Dominantni septakord sa povišenom kvintom ima:

1 – 3 – ♯5 – ♭7

Na primjer:

Caug: C – E – G♯

C7♯5: C – E – G♯ – B♭

Zato se 7♯5 može posmatrati kao:

aug + mala septima

Odnosno, osnovu akorda čini povećani trozvuk kojem je dodana mala septima.

Razlika između 7 i 7♯5

Obični dominantni septakord:

C7 = C – E – G – B♭

Formula:

1 – 3 – 5 – ♭7

Dominantni septakord sa povišenom kvintom:

C7♯5 = C – E – G♯ – B♭

Formula:

1 – 3 – ♯5 – ♭7

Razlika je samo u kvinti:

C7 ima čistu kvintu

C7♯5 ima povećanu kvintu

Velika terca i mala septima ostaju iste, pa akord zadržava dominantni karakter.

Razlika između aug i 7♯5

Iako oba akorda sadrže povećanu kvintu, nisu isti.

Caug:

C – E – G♯

Formula:

1 – 3 – ♯5

C7♯5:

C – E – G♯ – B♭

Formula:

1 – 3 – ♯5 – ♭7

Razlika je mala septima.

Caug je povećani trozvuk, dok C7♯5 ima dodatnu malu septimu i zbog toga pripada dominantnim septakordima.

Razlika između 7♭5 i 7♯5

Ova dva akorda nastaju različitim izmjenama kvinte dominantnog septakorda.

C7♭5:

C – E – G♭ – B♭

Formula:

1 – 3 – ♭5 – ♭7

C7♯5:

C – E – G♯ – B♭

Formula:

1 – 3 – ♯5 – ♭7

Kod 7♭5 kvinta je snižena.

Kod 7♯5 kvinta je povišena.

Oba akorda zadržavaju:

1 – 3 – ♭7

odnosno osnovnu dominantnu strukturu, ali izmijenjena kvinta svakom daje drugačiji karakter.

Zašto 7♯5 i dalje ima dominantni karakter?

Najvažniji tonovi za dominantni karakter su velika terca i mala septima.

Na primjer, C7♯5 sadrži:

E – veliku tercu

B♭ – malu septimu

Ovi tonovi formiraju tritonus, kao i kod običnog C7 akorda.

Zato promjena:

5 → ♯5

ne uklanja osnovnu dominantnu funkciju.

Povišena kvinta dodaje novu napetost i može stvoriti dodatno hromatsko kretanje prema sljedećem akordu.

7♯5 kao dominantni akord

Akord 7♯5 često se koristi tamo gdje bi se mogao pojaviti obični dominantni septakord, ali se želi snažnija ili drugačija napetost.

Na primjer:

G7♯5 → C

G7 sadrži:

G – H – D – F

G7♯5 sadrži:

G – H – D♯ – F

Povišena kvinta D♯ nalazi se samo jedan polustepen ispod tona E, koji pripada C-dur akordu.

Zato se može ostvariti kretanje:

D♯ → E

Istovremeno:

H → C

Tako dva tona vode za polustepen prema tonovima C-dur akorda.

Hromatsko vođenje glasova

Jedna od najvećih vrijednosti akorda 7♯5 jeste mogućnost glatkog hromatskog vođenja glasova.

U progresiji:

G7♯5 → C

možemo imati:

H → C

i:

D♯ → E

Dok se ton G može zadržati kao zajednički ton.

Takva mala pomjeranja glasova stvaraju snažan osjećaj razrješenja.

7♯5 kao sekundarna dominanta

Akord 7♯5 može se koristiti i kao izmijenjena sekundarna dominanta.

Na primjer:

E7♯5 → Am

E7♯5 sadrži:

E – G♯ – H♯ – D

Enharmonijski, H♯ zvuči kao C.

Am sadrži:

A – C – E

Tako povišena kvinta E7♯5 može postati zajednički zvučni ton s molskom tonikom Am, dok:

G♯ → A

stvara karakteristično dominantno razrješenje.

Ovakva upotreba daje dominantnom prijelazu dodatnu boju.

Veza sa molskim tonalitetom

Akord 7♯5 posebno se prirodno može uklopiti u razrješenje prema molskom akordu.

Na primjer:

E7♯5 → Am

Tonovi E7♯5 su:

E – G♯ – H♯ – D

Enharmonijski H♯ zvuči kao C, a Am sadrži:

A – C – E

Zato se povećana kvinta može povezati s malom tercom ciljnog molskog akorda.

To može dati veoma snažno i izražajno razrješenje.

Da li je 7♯5 simetričan kao aug?

Povećani trozvuk:

1 – 3 – ♯5

ima simetričnu strukturu sastavljenu od velikih terci.

Na primjer:

Caug = C – E – G♯

Međutim, dodavanjem male septime:

B♭

dobijamo:

C7♯5 = C – E – G♯ – B♭

Time se potpuna simetrija povećanog trozvuka prekida.

Zato se 7♯5, za razliku od čistog aug akorda, ne ponavlja kao isti skup tonova jednostavnim pomjeranjem za četiri praga.

Osnova akorda jeste povećani trozvuk, ali kompletni 7♯5 akord nije potpuno simetričan.

Kako zvuči 7♯5 akord?

Akord 7♯5 često se opisuje kao:

napet

dramatičan

nestabilan

izražajan

neobičan

harmonijski bogat

Povišena kvinta daje mu drugačiji karakter od običnog dominantnog septakorda.

U zavisnosti od voicinga i konteksta može zvučati veoma oštro ili iznenađujuće mekano, posebno kada se glatko razrješava prema sljedećem akordu.

Primjena na gitari

Akord 7♯5 sadrži četiri različita tona:

1 – 3 – ♯5 – ♭7

Za njegov karakter posebno su važni:

3 – velika terca koja određuje dominantni karakter

♯5 – povećana kvinta koja daje alterovanu boju

♭7 – mala septima karakteristična za dominantni septakord

Na gitari se može svirati u različitim zatvorenim i pomičnim oblicima.

Pošto svaki od četiri tona ima važnu harmonijsku funkciju, četverotonski voicingi veoma jasno prikazuju strukturu akorda.

U širim aranžmanima pojedini tonovi mogu biti izostavljeni ili raspoređeni između više instrumenata.

Oznake dominantnog septakorda sa povišenom kvintom

Najčešća oznaka je:

C7♯5

U tekstualnim sistemima koji ne podržavaju simbol ♯ može se zapisati:

C7#5

Može se susresti i oznaka:

C7+5

Sve ove oznake upućuju na dominantni septakord sa povišenom kvintom:

1 – 3 – ♯5 – ♭7

Važno je razlikovati:

C7: 1 – 3 – 5 – ♭7

Caug: 1 – 3 – ♯5

C7♭5: 1 – 3 – ♭5 – ♭7

C7♯5: 1 – 3 – ♯5 – ♭7

Zaključak

Akord 7♯5 nastaje povišavanjem kvinte dominantnog septakorda za jedan polustepen.

Njegova intervalna formula je:

1 – 3 – ♯5 – ♭7

Možemo ga posmatrati i kao povećani trozvuk kojem je dodana mala septima.

Velika terca i mala septima zadržavaju dominantni karakter, dok povišena kvinta dodaje novu napetost i omogućava izražajno hromatsko vođenje glasova.

Za razliku od čistog povećanog akorda, 7♯5 nije potpuno simetričan jer dodana mala septima prekida simetričnu strukturu velikih terci.