Durski sekstakord (6) – građa, zvuk i primjena na gitari

Durski sekstakord, koji se najčešće označava brojem 6, nastaje kada se osnovnom durskom trozvuku doda velika seksta. U odnosu na obični durski akord, ovaj dodatni ton daje akordu bogatiji, topliji i otvoreniji zvuk.

Durski sekstakordi često se koriste u jazzu, bluesu, pop muzici, starijoj zabavnoj muzici i drugim stilovima u kojima se želi obogatiti osnovna durska harmonija bez izražene napetosti dominantnog septakorda.

Kako se gradi durski sekstakord?

Osnovni durski akord gradi se prema formuli:

1 – 3 – 5

Dodavanjem velike sekste dobijamo:

1 – 3 – 5 – 6

Durski sekstakord zato sadrži četiri različita tona:

osnovni ton – prima

velika terca

čista kvinta

velika seksta

Na primjer, C-dur se sastoji od:

C – E – G

Kada mu dodamo šesti stepen, ton A, dobijamo:

C – E – G – A

To je C6.

A6 – primjer durskog sekstakorda

A-dur se sastoji od tonova:

A – C♯ – E

Dodavanjem velike sekste, tona F♯, dobijamo:

A – C♯ – E – F♯

Intervalna struktura je:

1 – 3 – 5 – 6

 

A6 zadržava osnovni durski karakter A-dura, ali dodatni ton F♯ daje mu drugačiju boju.

C6 – još jedan primjer

C6 se sastoji od tonova:

C – E – G – A

To su:

C – osnovni ton
E – velika terca
G – čista kvinta
A – velika seksta

 

G6

G-dur sadrži:

G – H – D

Dodavanjem velike sekste, tona E, nastaje:

G – H – D – E

To je G6.

 

Razlika između durskog akorda i durskog sekstakorda

Osnovni durski akord ima formulu:

1 – 3 – 5

Durski sekstakord ima:

1 – 3 – 5 – 6

Na primjer:

C: C – E – G
C6: C – E – G – A

Razlika je samo u dodatnom tonu, ali taj ton može značajno promijeniti boju akorda.

C6 i dalje jasno zadržava durski karakter jer sadrži veliku tercu E, ali dodani ton A proširuje njegov zvuk.

Durski sekstakord i molski septakord

Durski sekstakordi imaju zanimljivu osobinu: mogu sadržavati iste tonove kao određeni molski septakordi.

Na primjer:

C6: C – E – G – A
Am7: A – C – E – G

Oba akorda sadrže potpuno iste tonove.

Razlika je u tome koji ton doživljavamo kao osnovni ton akorda i kakvu funkciju akord ima u harmoniji.

Ako je C harmonijski centar, akord možemo čuti kao C6. Ako je A osnovni ton i harmonijski centar, isti skup tonova može funkcionisati kao Am7.

Ovo pokazuje da naziv akorda ne zavisi samo od tonova koje sviramo nego i od njihovog rasporeda, basa i harmonijskog konteksta.

Kako zvuči durski sekstakord?

Durski sekstakord obično ima mekši i bogatiji karakter od običnog durskog trozvuka.

Za razliku od dominantnog septakorda, koji često stvara jasnu potrebu za razrješenjem, durski sekstakord može zvučati stabilno i završeno.

Zbog toga se često koristi kao zamjena za obični durski akord kada se želi dobiti nešto bogatija harmonijska boja.

Umjesto:

C – F – G – C

možemo, na primjer, završiti progresiju sa:

C – F – G – C6

Dodavanje sekste mijenja boju završnog akorda, ali ne narušava njegov osnovni durski karakter.

Primjena na gitari

Na gitari se durski sekstakordi mogu svirati u različitim pozicijama i oblicima.

Pošto akord sadrži četiri različita tona, nije uvijek potrebno da svaki ton bude zastupljen samo jednom. Pojedini tonovi mogu se ponavljati u različitim oktavama, zavisno od hvata.

Različiti rasporedi istih tonova mogu dati različitu boju zvuka, iako svi pripadaju istoj vrsti akorda.

To je razlog zbog kojeg se u Biblioteci akorda za isti durski sekstakord mogu pronaći različite pozicije na vratu gitare.

Oznaka durskog sekstakorda

Najčešća oznaka je jednostavno:

C6, D6, E6, F6, G6, A6, H6

Broj 6 označava da je osnovnom durskom trozvuku dodana velika seksta.

Važno je razlikovati C6 od Cm6:

C6: C – E – G – A
Cm6: C – Es – G – A

Razlika je u terci. C6 ima veliku tercu E, dok Cm6 ima malu tercu Es.

Zaključak

Durski sekstakord nastaje dodavanjem velike sekste osnovnom durskom trozvuku.

Njegova intervalna formula je:

1 – 3 – 5 – 6

U odnosu na obični durski akord ima bogatiji i topliji zvuk, a često može djelovati stabilno bez snažne potrebe za razrješenjem.

Posebno je zanimljiva njegova povezanost s molskim septakordom: C6 i Am7, na primjer, sadrže iste tonove, ali njihova funkcija zavisi od osnovnog tona i harmonijskog konteksta.