Molski septakord (m7) – građa, zvuk i primjena na gitari

Molski septakord, koji se najčešće označava kao m7, nastaje kada se osnovnom molskom trozvuku doda mala septima. U odnosu na obični molski akord, dodatna septima daje mu bogatiji, mekši i harmonijski širi zvuk.

Molski septakordi veoma su zastupljeni u jazzu, bluesu, soulu, funku, popu i drugim muzičkim stilovima. Često se koriste umjesto običnih molskih akorda kada se želi dobiti bogatija harmonijska boja.

Kako se gradi molski septakord?

Osnovni molski akord ima formulu:

1 – ♭3 – 5

Dodavanjem male septime dobijamo:

1 – ♭3 – 5 – ♭7

Molski septakord zato sadrži četiri različita tona:

osnovni ton – prima

mala terca

čista kvinta

mala septima

Na primjer, A-mol se sastoji od:

A – C – E

Dodavanjem male septime, tona G, dobijamo:

A – C – E – G

To je Am7.

Am7 – primjer molskog septakorda

Am7 se sastoji od tonova:

A – C – E – G

To su:

A – osnovni ton
C – mala terca
E – čista kvinta
G – mala septima

 

U odnosu na obični Am:

Am: A – C – E
Am7: A – C – E – G

dodatni ton G proširuje zvuk akorda, dok mala terca C i dalje jasno određuje njegov molski karakter.

Dm7 – još jedan primjer

D-mol se sastoji od:

D – F – A

Dodavanjem male septime, tona C, nastaje:

D – F – A – C

To je Dm7.

 

Em7

E-mol sadrži:

E – G – H

Dodavanjem male septime, tona D, dobijamo:

E – G – H – D

To je Em7.

 

Razlika između molskog akorda i molskog septakorda

Osnovni molski akord ima formulu:

1 – ♭3 – 5

Molski septakord ima:

1 – ♭3 – 5 – ♭7

Na primjer:

Am: A – C – E
Am7: A – C – E – G

Oba akorda imaju istu molsku osnovu. Razlika je u maloj septimi, koja proširuje harmonijsku strukturu akorda.

Am je osnovni molski trozvuk, dok Am7 ima dodatni ton koji njegov zvuk čini bogatijim i često mekšim.

Razlika između m7 i dominantnog 7 akorda

Iako oba akorda sadrže malu septimu, njihova terca je različita.

Dominantni septakord:

1 – 3 – 5 – ♭7

Molski septakord:

1 – ♭3 – 5 – ♭7

Na primjer:

A7: A – C♯ – E – G
Am7: A – C – E – G

Razlika je samo u jednom tonu:

A7 ima C♯ – veliku tercu
Am7 ima C – malu tercu

Ipak, promjena terce potpuno mijenja karakter i harmonijsku funkciju akorda.

Molski septakord i durski sekstakord

Molski septakord ima zanimljivu vezu s durskim sekstakordom.

Na primjer:

Am7: A – C – E – G
C6: C – E – G – A

Oba akorda sadrže potpuno iste tonove.

Razlika je u tome koji ton ima ulogu osnovnog tona i kako akord funkcioniše u harmoniji.

Ako je A osnovni ton, akord čujemo kao Am7. Ako je C harmonijski centar, isti skup tonova može funkcionisati kao C6.

Zbog toga raspored tonova, bas i harmonijski kontekst imaju važnu ulogu u određivanju funkcije akorda.

Kako zvuči molski septakord?

Molski septakord zadržava osnovni molski karakter, ali obično zvuči manje zatvoreno od običnog molskog trozvuka.

U zavisnosti od konteksta može zvučati:

mekano

melankolično

opušteno

sofisticirano

harmonijski bogato

Zbog toga se m7 akordi često koriste u progresijama u kojima obični molski akord zvuči previše jednostavno ili direktno.

Na primjer:

Am – Dm – G – C

može se proširiti u:

Am7 – Dm7 – G7 – Cmaj7

Osnovno harmonijsko kretanje ostaje prepoznatljivo, ali akordi dobijaju bogatiju boju.

Molski septakord u harmoniji

Jedna od najvažnijih primjena molskog septakorda nalazi se na drugom stepenu durskog tonaliteta.

U C-duru tonovi su:

C – D – E – F – G – A – H

Na drugom stepenu nalazi se D. Kada na njemu izgradimo septakord koristeći tonove C-dur ljestvice, dobijamo:

D – F – A – C

odnosno:

Dm7

Zbog toga je progresija:

Dm7 – G7 – Cmaj7

jedna od najpoznatijih harmonijskih progresija.

Ona se često označava kao:

ii – V – I

U C-duru:

ii = Dm7
V = G7
I = Cmaj7

Ovaj harmonijski odnos posebno je važan u jazzu, ali se pojavljuje i u brojnim drugim muzičkim stilovima.

Primjena na gitari

Na gitari se molski septakordi mogu svirati kao otvoreni akordi, barre akordi i različiti zatvoreni oblici duž vrata gitare.

Pošto akord sadrži četiri različita tona, različiti rasporedi mogu imati različitu zvučnu boju.

U nekim praktičnim hvatovima pojedini tonovi mogu biti ponovljeni u više oktava. U drugim oblicima može se izostaviti kvinta, posebno kada se akord svira u složenijem harmonijskom aranžmanu.

Za prepoznatljiv molski septakord posebno su važni:

osnovni ton, mala terca i mala septima

Mala terca određuje molski karakter, dok mala septima razlikuje m7 od običnog molskog trozvuka.

Oznake molskih septakorda

Najčešće se koriste oznake:

Am7, Hm7, Cm7, Dm7, Em7, Fm7, Gm7

Slovo m označava molsku tercu, dok broj 7 u ovom slučaju predstavlja malu septimu.

Važno je razlikovati:

A7: 1 – 3 – 5 – ♭7
Am7: 1 – ♭3 – 5 – ♭7
Amaj7: 1 – 3 – 5 – 7
AmMaj7: 1 – ♭3 – 5 – 7

Iako svi ovi akordi sadrže neku vrstu septime, razlike u terci i septimi daju im potpuno različitu harmonijsku boju.

Zaključak

Molski septakord nastaje dodavanjem male septime osnovnom molskom trozvuku.

Njegova intervalna formula je:

1 – ♭3 – 5 – ♭7

Mala terca određuje njegov molski karakter, dok mala septima proširuje osnovni trozvuk i daje mu bogatiji zvuk.

Molski septakordi imaju važnu ulogu u brojnim muzičkim stilovima, a posebno su značajni u progresiji ii – V – I, gdje molski septakord često zauzima drugi stepen tonaliteta.