Povećani akord (aug) – građa, simetrija i primjena na gitari

Povećani akord, koji se najčešće označava kao aug, nastaje kada se osnovnom durskom trozvuku povisi kvinta za jedan polustepen. Umjesto čiste kvinte dobija se povećana kvinta, koja akordu daje izrazito napet, nestabilan i prepoznatljiv zvuk.

Povećani akord ima posebno zanimljivu strukturu. Sastoji se od dvije uzastopne velike terce, a dodavanjem još jedne velike terce dolazimo do oktave. Zbog ove simetrije jedan povećani trozvuk može se tumačiti na više načina, zavisno od harmonijskog konteksta.

Primjeri oznaka su:

Aaug, Haug, Caug, Daug, Eaug, Faug i Gaug

Često se koriste i oznake:

A+
C+

Kako se gradi povećani akord?

Osnovni durski akord ima formulu:

1 – 3 – 5

Ako čistu kvintu povisimo za jedan polustepen, dobijamo:

1 – 3 – ♯5

Povećani akord zato sadrži tri različita tona:

osnovni ton – prima

veliku tercu

povećanu kvintu

Na primjer, C-dur sastoji se od:

C – E – G

Ako ton G povisimo za jedan polustepen u G♯, dobijamo:

C – E – G♯

To je Caug.

Caug – primjer povećanog akorda

Caug se sastoji od tonova:

C – E – G♯

To su:

C – osnovni ton
E – velika terca
G♯ – povećana kvinta

 

U odnosu na C-dur:

C: C – E – G
Caug: C – E – G♯

Razlika je samo u kvinti, koja je kod povećanog akorda povišena za jedan polustepen.

Aaug – još jedan primjer

A-dur sastoji se od:

A – C♯ – E

Povišavanjem kvinte E u E♯ dobijamo:

A – C♯ – E♯

To je Aaug.

 

Na gitari E♯ se svira na istoj tonskoj visini kao F, ali teorijski se zapisuje E♯ jer predstavlja povećanu kvintu u odnosu na A.

Eaug

E-dur sadrži:

E – G♯ – H

Povišavanjem kvinte H u H♯ dobijamo:

E – G♯ – H♯

To je Eaug.

 

H♯ na instrumentu zvuči kao C, ali u strukturi Eaug akorda ima funkciju povećane kvinte i zato se teorijski zapisuje kao H♯.

Građa od velikih terci

Najvažnija osobina povećanog akorda jeste njegova simetrična struktura.

Pogledajmo Caug:

C – E – G♯

Od C do E nalazi se:

velika terca

Od E do G♯ također se nalazi:

velika terca

Ako dodamo još jednu veliku tercu:

G♯ → C

dolazimo do sljedeće oktave osnovnog tona.

Dakle:

velika terca + velika terca + velika terca

U polustepenima:

4 + 4 + 4 = 12

Čitava oktava podijeljena je na tri jednaka dijela.

Upravo zbog toga povećani akord ima simetričnu strukturu.

Zašto isti povećani akord može imati više naziva?

Caug sadrži tonske visine:

C – E – G♯

Ako isti skup tonova posmatramo od E:

E – G♯ – C

uz odgovarajući enharmonijski zapis možemo ga tumačiti kao Eaug.

Ako ga posmatramo od G♯:

G♯ – C – E

isti zvučni skup može se tumačiti kao G♯aug.

Zato isti skup tonskih visina može, zavisno od harmonijskog konteksta, predstavljati:

Caug
Eaug
G♯aug

Teorijski zapis pojedinih tonova mijenja se prema tome koji ton smatramo osnovnim, ali na instrumentu se radi o istim zvučnim visinama.

Pomjeranje za četiri praga

Jedna velika terca na gitari obuhvata četiri polustepena, odnosno četiri praga.

Pošto je povećani akord izgrađen od jednakih velikih terci, isti oblik možemo pomjeriti za:

4 praga

i dobiti isti skup tonskih klasa u drugačijem rasporedu i oktavama.

To je slično simetriji dim7 akorda, ali s drugačijim razmakom:

dim7 se ponavlja svakih 3 praga
aug se ponavlja svakih 4 praga

Ova osobina čini povećane akorde posebno zanimljivim za pomicanje po vratu gitare.

Samo četiri različita skupa povećanih trozvuka

Ako povećani akord pomjeramo hromatski:

nakon jednog praga dobijamo novi skup tonova

nakon dva praga drugi

nakon tri praga treći

nakon četiri praga vraćamo se istom skupu tonskih klasa

Zato, ako posmatramo samo zvučne skupove tonova bez njihovog enharmonijskog pravopisa i harmonijske funkcije, postoji samo četiri različita skupa povećanih trozvuka.

Svaki od njih može imati više naziva, zavisno od toga koji se ton smatra osnovnim.

Razlika između dur i aug akorda

Durski akord ima formulu:

1 – 3 – 5

Povećani akord ima:

1 – 3 – ♯5

Na primjer:

C: C – E – G
Caug: C – E – G♯

Oba akorda imaju veliku tercu E, pa Caug zadržava određeni durski karakter.

Međutim, povišena kvinta uklanja stabilnost čiste kvinte i stvara znatno veću napetost.

Zašto povećani akord zvuči nestabilno?

Čista kvinta jedan je od najstabilnijih intervala u osnovnim durskim i molskim akordima.

Kod povećanog akorda ona je povišena:

5 → ♯5

Time se gubi stabilan odnos između osnovnog tona i čiste kvinte.

Osim toga, simetrična struktura akorda otežava osjećaj jednog potpuno jasnog tonalnog centra kada se akord svira izolovano.

Zbog toga povećani akord često stvara osjećaj:

napetosti

iščekivanja

kretanja

neizvjesnosti

Njegov puni smisao često postaje jasan tek kada se čuje akord koji dolazi prije ili poslije njega.

Povećani akord kao prolaz između akorda

Jedna od praktičnih primjena povećanog akorda jeste stvaranje hromatskog kretanja jednog tona.

Na primjer:

C → Caug → Am

Pogledajmo tonove:

C: C – E – G
Caug: C – E – G♯
Am: A – C – E

Unutrašnji ton se kreće:

G → G♯ → A

Dok tonovi C i E ostaju zajednički.

Zbog toga progresija:

C – Caug – Am

ima veoma prirodno hromatsko kretanje.

Još jedan primjer hromatskog kretanja

Možemo imati:

C → Caug → C6

Tonovi su:

C: C – E – G
Caug: C – E – G♯
C6: C – E – G – A

U praktičnom vođenju glasova može se naglasiti uzlazna linija:

G → G♯ → A

Takvo hromatsko kretanje često se koristi za stvaranje melodije unutar akordske pratnje.

Povećani akord na dominantnom stepenu

Povećani akord često se pojavljuje kao izmijenjeni dominantni akord ili kao trozvuk s povišenom kvintom.

Na primjer, u tonalitetu C-dur dominantni akord je:

G = G – H – D

Ako kvintu D povisimo u D♯:

G – H – D♯

dobijamo:

Gaug

Povišeni ton D♯ može se zatim kretati prema E u C-dur akordu:

D♯ → E

dok:

H → C

Tako Gaug stvara snažno vođenje prema C.

Povećani akord i dominantni 7♯5

Povećani trozvuk predstavlja osnovu akorda 7♯5.

Na primjer:

Caug:

C – E – G♯

Formula:

1 – 3 – ♯5

Ako dodamo malu septimu B♭, dobijamo:

C – E – G♯ – B♭

To je:

C7♯5

Formula:

1 – 3 – ♯5 – ♭7

Zato će nam razumijevanje povećanog trozvuka biti korisno kada kasnije obradimo dominantni septakord s povišenom kvintom.

Razlika između aug i sus akorda

Povećani akord ima veliku tercu:

1 – 3 – ♯5

Sus akordi nemaju tercu:

sus2: 1 – 2 – 5
sus4: 1 – 4 – 5

Zato je karakter ovih akorda potpuno različit.

Kod aug akorda napetost dolazi prvenstveno od povećane kvinte i simetrične strukture, dok kod sus akorda dolazi od zamjene terce sekundom ili kvartom.

Kako zvuči povećani akord?

Povećani akord često se opisuje kao:

napet

nestabilan

dramatičan

neobičan

misteriozan

lebdeći

Za razliku od običnog durskog ili molskog akorda, teško ga je doživjeti kao potpuno stabilnu završnu harmoniju.

Upravo zbog toga često služi kao prijelaz prema drugom akordu.

Primjena na gitari

Povećani akord ima samo tri različita tona:

1 – 3 – ♯5

Zbog toga se pojedini tonovi u konkretnom gitarskom hvatu mogu ponavljati u različitim oktavama.

Njegova simetrična građa omogućava praktično pomjeranje istog oblika po vratu.

Kada se oblik pomjeri za četiri praga, dobija se isti skup tonskih klasa u drugom rasporedu.

To omogućava izbor različitih pozicija istog zvučnog skupa, zavisno od toga koji je voicing najpraktičniji u određenoj progresiji.

Oznake povećanog akorda

Najčešće oznake su:

Caug

ili:

C+

Obje predstavljaju:

1 – 3 – ♯5

Primjeri:

Aaug / A+
Caug / C+
Daug / D+
Eaug / E+

Važno je razlikovati:

C: 1 – 3 – 5
Caug: 1 – 3 – ♯5
C7♯5: 1 – 3 – ♯5 – ♭7

Povećani trozvuk nema septimu, dok 7♯5 predstavlja dominantni septakord s povišenom kvintom.

Zaključak

Povećani akord nastaje povišavanjem kvinte osnovnog durskog trozvuka za jedan polustepen.

Njegova intervalna formula je:

1 – 3 – ♯5

Povećani akord ima simetričnu strukturu sastavljenu od velikih terci:

4 + 4 + 4 = 12 polustepena

Zbog toga isti skup tonskih klasa možemo dobiti pomjeranjem oblika za četiri praga, a jedan povećani trozvuk može imati više mogućih naziva zavisno od harmonijskog konteksta.

Povećani akordi posebno su korisni za stvaranje hromatskog kretanja, napetosti i prijelaza između drugih akorda.