Akord 13 (13) – tercdecimakord: građa, zvuk i primjena na gitari

Akord 13, odnosno tercdecimakord, pripada grupi proširenih akorda i predstavlja najšire proširenje koje se uobičajeno označava standardnim brojevima 7, 9, 11 i 13.

Nastaje proširivanjem dominantnog akorda sve do trinaestog stepena. Njegova puna teorijska struktura sadrži čak sedam različitih tonova, pa je na gitari nemoguće odsvirati svaki ton istovremeno ako svaki treba biti zastupljen kao zaseban ton. Zbog toga se akordi 13 u praksi gotovo uvijek sviraju kao odabrani voicingi u kojima se pojedini tonovi izostavljaju.

Tercdecimakordi često se koriste u jazzu, bluesu, funku, soulu, R&B-u i drugim stilovima koji koriste bogatiju i proširenu harmoniju.

Kako se gradi akord 13?

Proširivanje akorda može se posmatrati kao niz:

1 – 3 – 5 – 7 – 9 – 11 – 13

Kod dominantnog akorda 13 septima je mala, pa puna teorijska formula glasi:

1 – 3 – 5 – ♭7 – 9 – 11 – 13

Akord 13 zato teorijski sadrži:

osnovni ton – prima

veliku tercu

čistu kvintu

malu septimu

veliku nonu

čistu undecimu

veliku tercdecimu

Na primjer, C13 teorijski se sastoji od:

C – E – G – B♭ – D – F – A

To je:

1 – 3 – 5 – ♭7 – 9 – 11 – 13

A13 – primjer tercdecimakorda

A13 teorijski se sastoji od tonova:

A – C♯ – E – G – H – D – F♯

To su:

A – osnovni ton
C♯ – velika terca
E – čista kvinta
G – mala septima
H – velika nona
D – čista undecima
F♯ – velika tercdecima

 

U praktičnom gitarskom hvatu neće nužno biti prisutno svih sedam tonova. Dijagram prikazuje konkretan voicing akorda A13 iz Biblioteke akorda.

D13 – još jedan primjer

D13 teorijski sadrži:

D – F♯ – A – C – E – G – H

Njegova formula je:

1 – 3 – 5 – ♭7 – 9 – 11 – 13

 

E13

E13 teorijski se sastoji od:

E – G♯ – H – D – F♯ – A – C♯

 

Kao i kod drugih tercdecimakorda, konkretan gitarski hvat predstavlja izbor najvažnijih tonova iz pune teorijske strukture.

Šta je tercdecima?

Tercdecima je interval koji se nalazi trinaest stepeni iznad osnovnog tona.

Ako nastavimo brojanje iznad oktave:

8 – oktava
9 – nona
10 – decima
11 – undecima
12 – duodecima
13 – tercdecima

Tercdecima odgovara istom tonskom razredu kao seksta, ali se u proširenoj strukturi akorda posmatra kao interval iznad oktave.

Na primjer, u C13 ton A predstavlja veliku tercdecimu.

Iako su A kao seksta i A kao tercdecima isti tonski razred, oznaka 13 pokazuje da je riječ o proširenoj septakordskoj strukturi.

Zašto se u akordu 13 ne sviraju svi tonovi?

Puna teorijska struktura akorda 13 sadrži sedam različitih tonova:

1 – 3 – 5 – ♭7 – 9 – 11 – 13

Standardna gitara ima šest žica, pa svih sedam različitih tonova nije moguće odsvirati istovremeno bez izostavljanja barem jednog tona.

U praksi se obično izostavlja više tonova.

Najčešće se izostavljaju:

čista kvinta

nona

undecima

Koji će tonovi biti izostavljeni zavisi od konkretnog voicinga, muzičkog konteksta i drugih instrumenata u aranžmanu.

Zbog toga dijagram akorda 13 ne treba posmatrati kao nepotpun akord samo zato što ne prikazuje svih sedam tonova. On predstavlja praktični voicing proširene harmonijske strukture.

Koji su tonovi najvažniji?

Kod dominantnog akorda 13 posebno su važni:

1 – osnovni ton
3 – velika terca
♭7 – mala septima
13 – tercdecima

Velika terca i mala septima određuju dominantni karakter akorda, dok tercdecima daje karakterističnu boju akorda 13.

Čista kvinta često se može izostaviti jer ne određuje toliko jasno njegovu posebnu harmonijsku funkciju.

U grupnom sviranju čak ni osnovni ton ne mora uvijek biti prisutan u gitarskom voicingu ako ga jasno svira bas gitara.

Razlika između akorda 7, 9, 11 i 13

Teorijska proširenja mogu se prikazati ovako:

Dominantni 7:

1 – 3 – 5 – ♭7

Dominantni 9:

1 – 3 – 5 – ♭7 – 9

Akord 11:

1 – 3 – 5 – ♭7 – 9 – 11

Akord 13:

1 – 3 – 5 – ♭7 – 9 – 11 – 13

Svaki naredni akord teorijski proširuje prethodnu strukturu dodavanjem novog tona.

Međutim, konkretni voicingi ne moraju sadržavati sve prethodne tonove.

Na primjer, praktični akord 13 može izostaviti 5, 9 i 11, a ipak jasno zadržati karakter akorda 13 zahvaljujući kombinaciji ključnih tonova.

Zašto se undecima često izostavlja?

Kod dominantnog akorda 13 puna teorijska struktura sadrži:

veliku tercu (3) i čistu undecimu (11).

Na primjer, u C13 to su:

E – velika terca
F – undecima

Ovi tonovi udaljeni su jedan polustepen i mogu stvoriti izraženu disonancu, posebno kada su smješteni blizu jedan drugom.

Zbog toga se čista undecima često izostavlja iz praktičnih voicinga dominantnog akorda 13.

Tako se izbjegava sukob između terce i undecime, a istovremeno se zadržavaju dominantni karakter i karakteristična tercdecima.

Razlika između 13 i 6 akorda

Akordi 6 i 13 sadrže isti tonski razred kao dodatni ton, ali nisu ista vrsta akorda.

C6 ima formulu:

1 – 3 – 5 – 6

Odnosno:

C – E – G – A

C13 teorijski ima:

1 – 3 – 5 – ♭7 – 9 – 11 – 13

Odnosno:

C – E – G – B♭ – D – F – A

Ključna razlika je u tome što je C6 durski trozvuk s dodanom sekstom, dok je C13 prošireni dominantni septakord.

U praktičnom voicingu C13 pojedini tonovi mogu biti izostavljeni, ali prisustvo male septime posebno je važno za razlikovanje dominantnog 13 akorda od običnog durskog 6 akorda.

Razlika između 13 i add13

Oznaka 13 podrazumijeva proširenu septakordsku strukturu.

Teorijski:

C13:

1 – 3 – 5 – ♭7 – 9 – 11 – 13

Dok bi oznaka Cadd13 značila osnovni C-dur akord kojem je dodan ton tercdecime, odnosno isti tonski razred kao seksta:

1 – 3 – 5 – 13

U praksi se takva struktura mnogo češće označava kao C6.

Zato je važno da se oznaka C13 ne tumači kao obični C-dur s dodanim tonom A.

Dominantna funkcija akorda 13

Akord 13 zadržava dominantni karakter zbog prisustva:

velike terce i male septime

Na primjer, G13 može imati dominantnu funkciju prema C:

G13 → C

ili:

G13 → Cmaj7

U G13 velika terca je H, a mala septima F. Ti tonovi zadržavaju dominantnu napetost poznatu iz G7, dok tercdecima E dodaje dodatnu boju.

Zbog toga se jednostavni dominantni akord može proširivati:

G7 → G9 → G13

bez gubitka osnovne dominantne funkcije.

Akord 13 u bluesu

Dominantni 13 akordi često se koriste kao bogatija zamjena za dominantne septakorde.

Umjesto:

A7 – D7 – E7

mogu se koristiti:

A13 – D13 – E13

ili kombinacija:

A7 – D9 – E13

Na taj način osnovna blues harmonija ostaje prepoznatljiva, ali dobija bogatiju zvučnu boju.

Akord 13 u funku i soulu

U funku i soulu često se koriste kompaktniji voicingi akorda 13.

Gitara tada ne mora svirati puni akord preko svih žica. Nekoliko pažljivo odabranih tonova može biti dovoljno da se jasno čuje karakter harmonije.

Takvi oblici posebno su pogodni za kratke, ritmički precizne udarce i mogu se pomjerati duž vrata gitare.

U bendu bas preuzima osnovni ton, dok gitara može naglasiti:

3 – ♭7 – 13

Ova kombinacija vrlo jasno prenosi karakter dominantnog akorda 13.

Primjena na gitari

Akordi 13 najbolje pokazuju razliku između akorda kao teorijske strukture i voicinga kao konkretnog rasporeda tonova.

Puna formula je:

1 – 3 – 5 – ♭7 – 9 – 11 – 13

ali konkretan gitarski hvat predstavlja izbor tonova koji je:

fizički izvodiv

zvučno jasan

prilagođen registru instrumenta

pogodan za harmonijski kontekst

Zbog toga različite pozicije istog akorda 13 mogu sadržavati različite kombinacije tonova i imati različitu zvučnu boju.

Oznake tercdecimakorda

Najčešće oznake su:

A13, H13, C13, D13, E13, F13, G13

Broj 13 bez dodatne oznake standardno označava dominantnu strukturu proširenu do tercdecime.

Važno je razlikovati:

C13 – dominantna struktura s malom septimom
Cm13 – molska struktura proširena do tercdecime
Cmaj13 – struktura s velikom septimom proširena do tercdecime
C6 – durski trozvuk s dodanom velikom sekstom

Zaključak

Akord 13, odnosno tercdecimakord, predstavlja proširenje dominantne harmonijske strukture do trinaestog stepena.

Njegova puna teorijska formula je:

1 – 3 – 5 – ♭7 – 9 – 11 – 13

Puna struktura sadrži sedam različitih tonova, zbog čega se na gitari ne mogu svi istovremeno odsvirati kao zasebni tonovi na standardnih šest žica.

Zato se u praktičnim voicingima pojedini tonovi izostavljaju. Za dominantni karakter posebno su važni velika terca i mala septima, dok tercdecima daje akordu njegovu karakterističnu proširenu boju.

Akord 13 je zato odličan primjer činjenice da teorijska formula akorda i konkretan gitarski hvat nisu uvijek doslovno isti skup svih mogućih tonova.