Veliki septakord (maj7) – građa, zvuk i primjena na gitari

Veliki septakord, koji se najčešće označava kao maj7, nastaje kada se osnovnom durskom trozvuku doda velika septima. Zadržava jasan durski karakter, ali dodatna septima daje mu bogatiji, mekši i prepoznatljivo otvoren zvuk.

Maj7 akordi često se koriste u jazzu, soulu, popu, R&B-u, filmskoj muzici i drugim stilovima u kojima se želi postići bogatija harmonijska boja od običnog durskog trozvuka.

Primjeri oznaka su:

Amaj7, Hmaj7, Cmaj7, Dmaj7, Emaj7, Fmaj7 i Gmaj7

Kako se gradi veliki septakord?

Osnovni durski akord ima formulu:

1 – 3 – 5

Dodavanjem velike septime dobijamo:

1 – 3 – 5 – 7

Veliki septakord zato sadrži četiri različita tona:

osnovni ton – prima

veliku tercu

čistu kvintu

veliku septimu

Na primjer, C-dur se sastoji od:

C – E – G

Dodavanjem velike septime, tona H, dobijamo:

C – E – G – H

To je Cmaj7.

Cmaj7 – primjer velikog septakorda

Cmaj7 se sastoji od tonova:

C – E – G – H

To su:

C – osnovni ton
E – velika terca
G – čista kvinta
H – velika septima

 

U odnosu na obični C-dur:

C: C – E – G
Cmaj7: C – E – G – H

dodatni ton H daje akordu njegov karakterističan zvuk.

Amaj7 – još jedan primjer

A-dur se sastoji od:

A – C♯ – E

Dodavanjem velike septime, tona G♯, nastaje:

A – C♯ – E – G♯

To je Amaj7.

 

Emaj7

E-dur sadrži:

E – G♯ – H

Dodavanjem velike septime, tona D♯, dobijamo:

E – G♯ – H – D♯

To je Emaj7.

 

Šta je velika septima?

Velika septima nalazi se jedan polustepen ispod oktave osnovnog tona.

Na primjer, od C do sljedećeg C nalazi se oktava:

C → C

Ton neposredno ispod gornjeg C je H:

C → H

To je velika septima.

Zbog toga Cmaj7 sadrži tonove:

C – E – G – H

Odnos između osnovnog tona C i velike septime H jedan je od najprepoznatljivijih elemenata zvuka maj7 akorda.

Ako su C i H smješteni veoma blizu jedan drugom, njihov razmak od jednog polustepena može biti izražen. Ako su raspoređeni u različitim oktavama, isti akord može zvučati otvorenije i mekše.

Zato različiti voicingi maj7 akorda mogu imati primjetno različitu zvučnu boju.

Najvažnija razlika: C7 nije isto što i Cmaj7

Ovo je jedna od najčešćih zabuna kod oznaka septakorda.

C7 i Cmaj7 nisu isti akordi.

C7 ima formulu:

1 – 3 – 5 – ♭7

Tonovi su:

C – E – G – B♭

Cmaj7 ima formulu:

1 – 3 – 5 – 7

Tonovi su:

C – E – G – H

Razlika je samo u septimi:

C7 ima malu septimu – B♭
Cmaj7 ima veliku septimu – H

Iako se razlikuju u samo jednom tonu, njihov zvuk i harmonijska funkcija značajno se razlikuju.

Zašto se C7 ne označava kao Cmaj7?

Kod standardnih oznaka akorda broj 7 bez dodatne oznake podrazumijeva malu septimu uz durski trozvuk.

Zato:

C7 = 1 – 3 – 5 – ♭7

Kada želimo označiti veliku septimu, dodajemo oznaku maj7:

Cmaj7 = 1 – 3 – 5 – 7

Riječ maj u oznaci maj7 odnosi se na veliku septimu, a ne samo na činjenicu da akord ima dursku osnovu.

Oba akorda, C7 i Cmaj7, imaju veliku tercu i zato oba počinju durskim trozvukom. Razlika je u vrsti septime.

Razlika između C, C7 i Cmaj7

Osnovni C-dur:

C = C – E – G

Formula:

1 – 3 – 5

Dominantni C7:

C7 = C – E – G – B♭

Formula:

1 – 3 – 5 – ♭7

Veliki septakord Cmaj7:

Cmaj7 = C – E – G – H

Formula:

1 – 3 – 5 – 7

Dodavanje različite vrste septime mijenja karakter osnovnog durskog trozvuka.

Kako zvuči maj7 akord?

Veliki septakord zadržava dursku osnovu, ali velika septima daje mu drugačiji karakter od običnog durskog akorda.

Može zvučati:

toplo

mekano

otvoreno

sofisticirano

sanjivo

blago napeto

Posebnu boju stvara odnos između osnovnog tona i velike septime.

Za razliku od dominantnog septakorda, maj7 obično nema istu snažnu potrebu da se razriješi u drugi akord. Često može funkcionisati kao stabilan završni akord.

Veliki septakord kao tonika

U durskom tonalitetu maj7 se često koristi kao proširena verzija tonike.

Na primjer, u C-duru:

C = C – E – G

možemo proširiti u:

Cmaj7 = C – E – G – H

Zbog toga progresija:

Dm7 – G7 – C

može postati:

Dm7 – G7 – Cmaj7

U oba slučaja C predstavlja tonski centar, ali Cmaj7 daje završetku bogatiju harmonijsku boju.

Maj7 u progresiji ii – V – I

Jedna od najpoznatijih primjena velikog septakorda nalazi se u progresiji:

ii – V – I

U C-duru:

Dm7 – G7 – Cmaj7

Ovdje:

Dm7 ima funkciju drugog stepena
G7 ima dominantnu funkciju
Cmaj7 predstavlja toniku

Ova progresija veoma je česta u jazzu, ali njeni različiti oblici pojavljuju se i u mnogim drugim muzičkim stilovima.

Maj7 kao četvrti stepen tonaliteta

Veliki septakord prirodno se pojavljuje i na četvrtom stepenu durske ljestvice.

U C-duru:

I = Cmaj7
IV = Fmaj7

Zbog toga je progresija:

Cmaj7 – Fmaj7

potpuno prirodna unutar C-dura.

Ovakva kretanja često se koriste kada se želi mekša i otvorenija harmonijska atmosfera.

Primjena na gitari

Maj7 akordi mogu se svirati kao:

otvoreni akordi

barre akordi

zatvoreni pomični oblici

reducirani voicingi

Pošto sadrže četiri različita tona, mogu se rasporediti na mnogo načina.

U nekim voicingima osnovni ton i velika septima mogu biti blizu jedan drugom, što stvara izraženiju napetost. U drugim oblicima mogu biti raspoređeni kroz različite oktave, pa akord zvuči otvorenije.

Zbog toga različite pozicije istog maj7 akorda mogu imati različitu zvučnu boju.

Mogu li se pojedini tonovi izostaviti?

Teorijska formula maj7 akorda je:

1 – 3 – 5 – 7

Na gitari je obično moguće odsvirati sva četiri tona. Ipak, u složenijim aranžmanima kvinta se ponekad može izostaviti.

Za prepoznatljiv karakter maj7 akorda posebno su važni:

1 – osnovni ton
3 – određuje durski karakter
7 – velika septima koja određuje maj7 zvuk

Čista kvinta je stabilan ton i njeno izostavljanje često ne mijenja osnovni identitet akorda.

Oznake velikog septakorda

Najčešća oznaka je:

maj7

Na primjer:

Amaj7, Cmaj7, Dmaj7, Emaj7

Mogu se susresti i druge oznake, kao što su:

CΔ7
CM7

Međutim, oznaka Cmaj7 najjasnija je i najčešće razumljiva.

Važno je razlikovati:

C7: 1 – 3 – 5 – ♭7
Cmaj7: 1 – 3 – 5 – 7
Cm7: 1 – ♭3 – 5 – ♭7
CmMaj7: 1 – ♭3 – 5 – 7

Svaka kombinacija terce i septime stvara drugu vrstu akorda.

Zaključak

Veliki septakord nastaje dodavanjem velike septime osnovnom durskom trozvuku.

Njegova intervalna formula je:

1 – 3 – 5 – 7

Najvažnije ga je razlikovati od dominantnog septakorda:

C7 = 1 – 3 – 5 – ♭7

Cmaj7 = 1 – 3 – 5 – 7

Samo jedan polustepen razlike u septimi značajno mijenja zvuk i harmonijsku funkciju akorda.

Maj7 akordi često se koriste kao proširena tonika ili četvrti stepen durskog tonaliteta, a njihov bogat i otvoren zvuk učinio ih je važnim dijelom jazza, soula, popa i mnogih drugih muzičkih stilova.